Djeca opasnosti u prometu doživljavaju drugačije nego odrasli.
Prije nego što budete sigurni da vaše dijete može samostalno sudjelovati u prometu, čeka vas deset godina pripreme: deset godina učenja, razgovora o sigurnosti i opasnostima, ponavljanja ispravnog ponašanja i, iznad svega, vašeg dosljednog dobrog primjera.
Stručnjaci upozoravaju da djeca do desete godine nisu ni kognitivno ni socijalno zrela za sigurno sudjelovanje u prometu i da im je u toj dobi potrebna pratnja odrasle osobe.
Iako dijete poznaje neka pravila, zna pravilno prijeći cestu, razumije značenje crvenog i zelenog svjetla, ne možemo mu vjerovati da će ih uvijek poštovati.
Znanje još ne jamči sigurno ponašanje djeteta. Zašto?
- Odrasli i djeca nemaju isto vidno polje.
Dijete u bilo kojoj prometnoj situaciji vidi znatno manje od vas! Stoga ono mnogo kasnije uočava opasnost, na primjer automobil u pokretu. - Čak i ako vaše dijete zna savršeno prijeći cestu u blizini kuće, to nije jamstvo da će znati kako je pravilno prijeći na drugom mjestu.
Naime, ono još ne zna generalizirati i prenijeti iskustvo iz jedne situacije u drugu. - Čak i ako naučite dijete kako pravilno prelaziti cestu ponavljanjem naglas što treba učiniti, može se dogoditi da ono shvati izgovaranje naglas kao ritual koji sam po sebi osigurava njegovu sigurnost.
Može mu se činiti da je dovoljno naglas ponoviti ono što smo ga naučili, a da pritom nije nužno da se zaustavi i provjeri je li cesta slobodna prije nego što je prijeđe. - Čak i ako dijete zna da uvijek mora stati prije nego prijeđe cestu, njegovu pažnju u tom trenutku može odvratiti susjedov pas ili stariji brat i ono će potpuno nepredvidivo pretrčati cestu, ne razmišljajući o opasnosti.
Kod djece, emocije su ispred razuma. Zato stručnjaci upozoravaju: „Ako lopta izleti na cestu, očekujte da dijete dolazi za njom!“ - Dječje razmišljanje je egocentrično, što znači da djeca ne znaju staviti se u ulogu drugih.
Uvjerena su da ono što ona vide, vide i drugi. Dakle, ako oni mogu vidjeti auto, sigurno ga i vozač može vidjeti. Naravno, to nije uvijek točno, a pogotovo ne kada se djeca nalaze na mjestu koje vozač ne može obuhvatiti pogledom, primjerice skrivena iza parkiranog automobila, kanti za smeće, ograde… - Djeca ne mogu dobro procijeniti brzinu i nemaju osjećaj udaljenosti. Stoga ne mogu ispravno ocijeniti koliko brzo će do njih doći automobil koji vide ili čuju.
- Često, djeca znakove na cesti shvaćaju doslovno.
Kada vide dvoje djece kako trče na prometnom znaku koji upozorava vozače na blizinu djece, shvaćaju da i sami moraju pretrčati ulicu. Prometni znak koji označava pješački prijelaz za njih može značiti da samo odrasli preko njega mogu prijeći cestu.
Riješite test i provjerite jeste li dobar uzor djeci u prometu.
Dijete je potrebno postepeno učiti o sigurnosti u prometu i konstantno inzistirati na ponavljanjima, kako bi ono doista počelo svladavati pojedinačne prometne situacije.
Odrasli će svojim primjerom i dosljednim ispravnim ponašanjem učiniti najviše za sigurnost djeteta u prometu. Veoma je važno da se uvijek pridržavamo pravila, čak i kada smo u žurbi. Zapravo, naročito tada.
