Budite iskreni. Zaustavite li se na semaforu kada je crveno svjetlo, iako je ulica potpuno prazna, i čekate zeleno? Vežete li sigurnosni pojas kada vozite samo 300 metara? I da li striktno poštujete ograničenja brzine dok vozite, čak i kad vam se zaista žuri?
Nadamo se da ste na sva pitanja odgovorili s “da”, a osobito ako su s vama vaše mlade nade. Naš primjer je najbolji učitelj djetetu, a nedosljednost u sigurnom ponašanju u prometu najveća je greška koju roditelji prave.
Što je dijete u pogledu sigurnosti u prometu sposobno učiniti u određenoj dobi i kako ga pravilno pripremiti za siguran i samostalan ulazak u svijet prometa?
Starost dvije do tri godine: Početak odgoja u prometu
Počinjemo djecu svakodnevno upoznavati sa sigurnošću u prometu i nekim osnovnim elementima u prometu, poput, na primjer, prijevoznih sredstava, semafora, sigurnosnog pojasa…
To činimo kroz igru, pjesmice ili slikovnice s tematikom o prometu. Za razgovor s djetetom o sigurnosti u prometu koristimo svaku šetnju, odnosno, svaku priliku na putu.
Moramo biti svjesni da u tom periodu dijete nikako nije sposobno razumjeti prometne postupke.
Starost četiri do šest godina: Razgovaranje o konkretnim situacijama
Između četiri i šest godina dijete već poznaje osnovna i jednostavnija prometna pravila, ali u stvarnim situacijama još uvijek nije sposobno sigurno reagirati. S djetetom ove dobi već možemo razgovarati o sigurnosti i raspravljati o konkretnim situacijama.
Vrlo je važno pohvaliti dijete kada se ponaša sigurno i pravilno u prometu, odnosno objasniti mu zašto njegovo pogrešno ponašanje nije bilo odgovarajuće i kakve bi posljedice moglo izazvati.
Na takav način razgovaramo s djetetom i tijekom igre s prijevoznim sredstvima, možda u tu svrhu zajedno pravimo put i prometne znakove. Tako će dijete pravila usvojiti na zabavan i prirodan način.
Starost sedam do osam godina: Prepoznavanje nekih znakova u prometu
U ovom razdoblju djeca već prepoznaju znakove važne za pješake i bicikliste, te razumiju značaj uočljivosti u prometu. Uče pravila sigurnog hodanja i prelaska ceste.
To je razdoblje kada djeci treba pružiti što više primjera u prometu kako bi se postupno navikavala na samostalnost. Roditelji bi trebali šetati s djecom po prometnim ulicama i podučavati ih pravilima, kako riječima, tako i svojim primjerom.
Starost devet do deset godina: Jačanje svijesti o sigurnosti
U ovom razdoblju djeca već znaju objasniti važnost znakova za pješake i bicikliste, te razumiju opasnosti u prometu u različitim vremenskim uvjetima. Također, shvaćaju da je opasno sudjelovati u prometu pod utjecajem alkohola, jakih lijekova ili droga.
Iako im još ne možemo potpuno vjerovati da će svoje razumijevanje pravilno primijeniti, moramo početi prepustiti djetetu odluke o tome kako će postupiti u prometnim situacijama. Na primjer, tijekom šetnje ili na putu do škole, roditelji trebaju biti promatrači.
S djetetom možemo kritički promatrati druge sudionike u prometu i razgovarati o njihovom ponašanju. U tom razdoblju, zapravo, jačamo povjerenje u to zašto je sigurnost važna i koje su posljedice neodgovornog ponašanja. To možemo poduprijeti i gledanjem filma na tu temu.
Najčešće greške roditelja
Osim već spomenute najveće greške, tj. lošeg primjera, često se može primijetiti i neadekvatno plašenje djece policajcima, umjesto da im se predstave kao oni koji brinu o sigurnosti u prometu i koji nam pomažu.
Nije dobro objašnjavati djetetu da treba vezati sigurnosni pojas kako nam policajac ne bi napisao kaznu. Umjesto toga, objasnimo mu opasnosti koje nam prijete ako ne budemo vezani. Roditeljima školaraca savjetujemo da dijete ne voze uvijek do školskih vrata.
Dijete treba postupno upoznavati svoj put do škole i kao pješak, a ne samo kao promatrač iz auta, ako želimo da postane samostalan sudionik u prometu.
Izvor: Vse bo v redu
