Neke biljke i životinje mogu vas iznenaditi dok boravite u prirodi pa ih možda nećete moći izbjeći niti uz pažljivo planiran izlet. Gorski spašavatelj iz GRS Kamnik i liječnik Urban Iglič, specijalist otorinolaringologije, pripremio je nekoliko savjeta o tome kako postupiti u slučaju ako vas ili vašeg suputnika ugrize jedna od zmija otrovnica koje obitavaju u našem podneblju, ožari opasna biljka ili ako ubod pčele, ose ili stršljena izazove težu reakciju.
Ugriz zmije
U Hrvatskoj obitava 15 vrsta zmija, a tri od njih pripadaju otrovnicama iz porodice ljutica (Viperidae): poskok (Vipera ammodytes), riđovka (Vipera berus) te planinski žutokrug (Vipera ursinii). Kod nas je najrasprostranjenija otrovnica poskok, a može ga se prepoznati po roščiću na vrhu glave i romboidnom uzorku koji na rubovima podsjeća na lišće hrasta.
Na prvi pogled, zmiju otrovnicu moguće je od neotrovne razlikovati po obliku glave i očiju. Glava je kod otrovnica trokutastog oblika, a oči su uske i elipsaste. Međutim, ovo pravilo nije u potpunosti pouzdano pa je najbolje izbjegavati sve vrste zmija. Ako vas neka slučajno ugrize, najvažnije je ostati pribran.
Prema dostupnim izvorima, jedna petina europskih zmija prilikom ugriza ne ispušta otrov u ranu. Obično su vidljive dvije male ubodne rane udaljenje jedna od druge oko 7 milimetara.
Glavni simptomi ugriza zmije otrovnice su pojava boli i oteklina. Također, može doći i do otečenosti limfnih čvorova, a moguća je i pojava modrica ili crvenila na području oko ugriza.
Prilikom ugriza u polovici slučajeva dolazi do prekomjerne reakcije organizma na ubrizgani otrov, što se očituje simptomima šoka poput:
- pada krvnog tlaka te posljedično vrtoglavice i zujanja u ušima ili nesvjestice
- blijede, hladne i ljepljive kože
- povećanja broja otkucaja srca (a kako stanje šoka napreduje, može biti i smanjen),
- otežanog disanja, uključujući i gubitak svijesti.
Prva pomoć u slučaju ugriza zmije
Prije svega, potrebno je voditi računa o sigurnosti, kako svojoj, tako i ozlijeđene osobe. Ako se sama nije povukla, udaljite zmiju na sigurnu udaljenost. Ako to uspijete učiniti probajte je fotografirati radi lakše identifikacije i kasnijeg ciljanog liječenja. Omogućite ozlijeđenoj osobi da ostane smirena.
Nemojte isisavati otrov, previjati ili spaljivati mjesto ugriza
Povrijeđeni ekstremitet potrebno je imobilizirati, a mjesto ugriza isprati čistom vodom ili očistiti vlažnom maramicom od središta ugriza prema van te prekriti sterilnom gazom. Lagano hladite područje ugriza, uklonite nakit i uske komade odjeće.
Pozovite hitnu pomoć ili prevezite osobu do najbližeg medicinskog centra, vodeći računa o tome da se ozlijeđena osoba čim manje sama kreće. U slučaju gubitka svijesti, što se rijetko dogodi, postavite osobu u stabilan bočni položaj kako biste osigurali prohodnost dišnih puteva. Do dolaska pomoći pažljivo pratite vitalne znakove, posebno disanje.
U slučaju da se nalazite nepristupačnom ili slabo vidljivom terenu, osmislite kako ćete signalizirati spasiteljima da vas lakše lociraju.
Daljnji tretman u bolnici obično je simptomatski i rijetko kad je potrebno iskoristiti protuotrov.
Opekline izazvane biljkama
Opekline izazvane otrovnim biljkama su rijetke, ali mogu biti potencijalno opasne. Jedna od biljaka koja predstavlja prijetnju ljudima samo prilikom dodira je divlji, samonikli pastrnjak (Pastinaca Sativa). Iako je identičan kultiviranom, samonikli pastrnjak može izazvati crvenilo i mjehuriće na koži, posebno u slučaju kad je koža znojna i izložena Suncu.
Ova biljka sadrži kemikaliju koja se zove furanokumarin koja, kada je u kontaktu s kožom i UV-A sunčevim zrakama, može izazvati fototoksičnu reakciju koja se zove fitofotodermatitis.
Pojednostavljeno, stanje se može opisati kao preosjetljivost na sunce koja je izazvana kontaktom s divljim pastrnjakom.
Reakcija se manifestira u obliku crvene i bolne kože na mjestu kontakta, a mjehurići se mogu pojaviti i nakon nekoliko dana. Kada se osuše i otpadnu, hiperpigmentirane lezije kože mogu trajati i nekoliko mjeseci. Penjači i planinari su posebno izloženi ovim biljkama u proljetnim i ljetnim mjesecima, kada cvate karakterističnim žutima cvjetovima.
Prva pomoć za opekline izazvane biljkama
Ako primijetite biljku za koju znate da je opasna, izbjegavajte je. U slučaju kontakta, isperite područje s puno hladne vode. Ne preporuča se agresivno trljanje i pranje jer bi to oštetilo epiderm i povećalo šansu za bakterijsku upalu kože.
Posebno pripazite na to da se biljka ili koža koja je došla u doticaj s njom ne približi očima jer su moguća trajna oštećenja vida. Preporučljivo je ohladiti kožu i izbjegavati sunčevu svjetlost. U slučaju teže reakcije, potražite medicinsku pomoć.
Ubod insekata
Ubod insekata – pčela, osa ili stršljena – relativno je česta pojava kod nas i obično nije opasna. Često se na mjestu uboda javlja lokalna reakcija, koja se manifestira crvenilom kože i oticanjem, svrabom na mjestu uboda i oteklinom koja može potrajati i nekoliko dana.
Prva pomoć u slučaju uboda insekata
Savjetuje se:
- hlađenje,
- uzimanje antihistaminika u obliku tableta – 10 mg dnevno, ili masti i
- zaštita ugroženog područja od sunčevih zraka.
Pokušajte se suzdržite od češanja kako ne biste izazvali sekundarnu upalu kože.
Sistemske reakcije na ubod insekata
Sistemske alergijske reakcije su manje uobičajene, ali su potencijalno opasnije po život. U blažem obliku javlja se crvenkasti resasti osip koji se može širiti po koži – takozvana urtikarija ili koprivnjača. Može doći do oticanja mekih tkiva glave i vrata, kao što su usne i područje oko očiju. U težem slučaju zahvaćeni su i respiratorni i kardiovaskularni sustavi.
Pojavljuju se znaci (distributivnog) šoka: vrtoglavica, nesvjestica, pad krvnog tlaka, povećan (potom, kako stanje napreduje, smanjen) broj otkucaja srca. U početku, osjećaj “knedle u grlu” može dovesti do problema s disanjem i teškog respiratornog šoka. Jezik može nabubriti do tri puta od njegove veličine. Osoba gubi svijest, najteži slučajevi završavaju smrću.
U slučaju teže alergijske reakcije na ubod insekta, odmah pozovite hitnu pomoć.
Postavite osobu u udoban položaj – ležeći ili polusjedeći. Pažljivo pratite njene vitalne znake. Dajte joj jednu tabletu antihistaminika koji se može kupiti bez recepta u ljekarni.
Ako je poznato da je osoba alergična, moguće je da ima autoinjektor adrenalina, takozvani EpiPen, koji sadrži 0,3 mg adrenalina/epinefrina, koji se može dati djetetu ili odrasloj osobi čim se osjeti respiratorni distres, oticanje jezika, osjećaj otežanog gutanja ili se pokažu jasni znaci pada krvnog tlaka, poput vrtoglavice, oslabljene svijesti, ubrzanog ili usporenog rada srca (ispod 60 ili iznad 100 otkucaja u minutu).
Kao opće pravilo, bolje je koristiti EpiPen prerano nego prekasno. Nakon upotrebe, držite autoinjektor dok ne stigne stručna pomoć i zapišite točno vrijeme korištenja. Kako primijeniti adrenalin i što je još potrebno učiniti u slučaju uboda insekata, možete pročitati u našem članku Kako se izboriti sa ubodom pčele, ose, stršljena ili komarca?
Poštujmo prirodu i budimo obazrivi prema njoj. Ne dirajte biljke i životinje ili njihova staništa, ne bacajte smeće i opuške, ne zagađujte okolinu i ne izazivajte buku u prirodi.
